Međimurski Stolnoteniski Savez

Stolni tenis u Međimurju

Bojana Kolarić – druga međunarodna stolnoteniska sutkinja s Plavom značkom ITTF-a u Međimurju!

Bojana Kolarić – druga međunarodna stolnoteniska sutkinja s Plavom značkom ITTF-a u Međimurju!

Bojana Kolarić sutkinja je stolnog tenisa od svoje punoljetnosti. Nakon 5 godina suđenja domaćih turnira i utakmica položila je međunarodni pismeni ispit na engleskom jeziku i 2010. dobila je status međunarodne sutkinje (sada se zove sudac bijele značke). Više od 13 godina aktivna je na turnirima (kako domaćim tako i stranim), gdje ponosno predstavlja Udrugu hrvatskih stolnoteniskih sudaca, Hrvatski stolnoteniski savez te Republiku Hrvatsku.

11. siječnja 2024. je na međunarodnom turniru WTT Youth Contender Linz dobila zadnju četvrtu evaluacija potrebnu za stjecanje tzv. Plave značke (Blue Badge Umpire), čime je postala šesti sudac u Hrvatskoj i druga žena s tom prestižnom sudačkom titulom Međunarodnog stolnoteniskog saveza (ITTF-a).

Sam proces stjecanja statusa međunarodnog suca s Plavom značkom uključuje više kriterija koje treba zadovoljiti. To su napredni pismeni ispit na engleskom jeziku (ITTF Advanced Rules Exam – ARE), napredni sudački trening koji je obavezan i traje cijeli dan pod vodstvom evaluatora (Advanced Umpire Training – AUT), do ukupno sedam ocjenjivanja suđenja u praksi provedenih od ovlaštenih evaluatora ITTF-a te završni intervju koji procjenjuje razinu poznavanja engleskog jezika u konverzaciji.

Tijekom pandemije je sucima sam proces znao potrajati i do 3 godine, no od prošle godine se to konačno ubrzalo i vratilo u normalu. Tako da je Bojana u srpnju 2023. u Gliwicama (Poljska) na Europskom Youth prvenstvu obavila napredni sudački trening i uspješno prošla ispit na engleskom jeziku. Nakon toga su joj evaluatori 10 dana nadzirali rad kroz suđenje ekipnog i pojedinačnog dijela turnira. Na kraju je dobila svoju prvu pozitivnu evaluaciju i obavila intervju na engleskom. Nakon toga u listopadu 2023. u Bukureštu (Rumunjskoj) na Top 10 Europe do 19 godina uspijeva dobiti još dvije pozitivne evaluacije, da bi ove godine na Youth turniru u Linzu dobila zadnju pozitivnu evaluaciju i tada joj se službeno aktivirao status Blue Badge suca.

U Hrvatskoj trenutno imamo 5 sudaca s Plavom značkom: 3 suca i dvije sutkinje. Veliko je priznanje da je u Međimurju dvoje tih sudaca i članovi su stolnoteniskog kluba „Mihovljan“ – Mladen Vidović (koji je uz međunarodnog suca i međunarodni vrhovni sudac) i sada Bojana Kolarić.

„Zajedno smo krenuli na moj prvi turnir još 2010. i to u Istanbul (Turska) na moje prvo međunarodno natjecanje i to Europsko Youth prvenstvo kojih sam do sada odsudila čak 12. Bio je težak turnir, novo iskustvo no imati kraj sebe takvog suca je nešto neprocjenjivo, da iz prve ruke naučim način rada međunarodnog suca. Sudili smo u paru i nakon toga je bilo lakše sama krenuti na turnire. Zajedno smo sudjelovali i 2019. godine na Svjetskom pojedinačnom prvenstvu u Budimpešti (Mađarska) gdje se nalazila sama elita stolnog tenisa (kako igračka tako i sudačka, što je bila velika čast). Za sada postoji samo jedan viši status suca, Golden Badge Umpire (Zlatna značka) i njih je 18 u svijetu. Iako nemam želju za takvo napredovanje jer je postupak još rigorozniji i zahtijeva puno slobodnog vremena kojeg nemam uz posao, no nikad ne treba reći nikad! Ovom Plavom značkom nadam se da ću biti lakše delegirana za suđenje najvećih turnira i natjecanja (EP, SP i eventualno Olimpijske igre za koje mi je želja prijaviti se za suđenje u San Franciscu 2028. godine). Nositelji Zlatne značke imaju prednost, a onda slijedi Plava značka. S time da nas ima oko 300 na svijetu.“

Iako sudi od 2005. godine u Hrvatskoj, te od 2010. na međunarodnim turnirima, Bojana je i dugogodišnja igračica stolnog tenisa u stolnoteniskom klubu „Mihovljan“, pod vodstvom trenera Roberta Mikaca, za koji je odigrala brojne domaće utakmice i turnire koliko god dugo joj je zdravlje to dozvoljavalo.

„Najljepše razdoblje je bilo igrati u vrijeme odličnih igračica Sanele Jurinec i Sandre Paović od kojih sam puno naučila gledajući ih i ,kada sam narasla, igrajući s njima. Budući da sam i sutkinja na para turnirima, sa Sandrom sam se do prije nekoliko godina susretala i na turnirima za osobe s invaliditetom (nakon njene nesreće) koje je zaista puno teže suditi. Treba suditi nevezano na njihov hendikep, koncentrirati se na igru i suditi prema pravilima – bilo da su igraći u kolicima, sa štakom, s protezama ili osobe sa sniženim intelektualnim funkcioniranjem. Voljela sam sve – igrati turnire, državna prvenstva pa i igrajući kao član nacionalne reprezentacije više godina. Osvojeno je puno medalja i pehara, no proliveno i puno suza, pogotovo kada je konkurencija bila zaista jaka. Ova iskustva ne bih nikada mijenjala, pogotovo kada nas je moj tata kao male vozio na turnire, pazio i pokušavao „pomoći“ sa svojim savjetima, a zapravo je bilo dovoljno da je samo tamo. Mame kao mame, one drže najvažnije fige od doma! Sva su me ta iskustva ojačala i stvorila osobu koja sam danas.

Na turnirima susrećem današnje vrhunske trenere i igrače s kojima sam igrala i samo se nasmijemo jedni drugima jer svatko je pronašao svoj put. Moj je da sam stručna suradnica logopedica u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca Mala Subotica i to me zaista veseli i ispunjava, a djeca vole kad im ispričam koju anegdotu s turnira. No ponekad moram i nešto za sebe odraditi van posla – a to je čitanje puno knjiga (čak i previše ako se pita moje liječnike), igranje stolnog tenisa kada god su leđa dovoljno dobra da izdrže lagani trening ili utakmicu s našom veteranskom ekipom te najvažnije – suđenja koliko god dana godišnjeg odmora mogu odvojiti!

Nadam se da će biti još puno međunarodnih turnira za mene, kako bih vidjela puno starih prijatelja i upoznala nove mlađe kolege kojima volim pomoći savjetima izvan i unutar sportske arene – na način koji je Mladen pomogao meni!“