100 godina stolnog tenisa i naših 100 STK Čakovec

Međimurje je svečano proslavilo veliki sportski jubilej – 100 godina igranja stolnog tenisa u Međimurju i 100 godina Stolnoteniskog kluba Čakovec, u prepunoj zgradi Scheier, u organizaciji Međimurskog stolnoteniskog saveza i STK Čakovec.

Svečanost u zgradi Scheier

Središnja proslava održana je 12. prosinca 2025. u zgradi Scheier u Čakovcu, uz voditelja Miljenka Ovčara, uzvanike iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza, Međimurske županije, Grada Čakovca te županijskih i gradskih sportskih zajednica, predstavnike klubova i brojne bivše i sadašnje igrače. Svečanosti su prisustvovali, među ostalima, župan Matija Posavec, predsjednik Gradskog vijeća Grada Čakovca Josip Varga i tajnik HSTS-a Goran Radanović, koji su u svojim obraćanjima istaknuli stoljeće stolnoteniskog entuzijazma i činjenicu da je stolni tenis jedan od najmasovnijih sportova u Međimurju. Program je obogaćen glazbenim nastupima mlade pjevačice Mure Krička, kratkim filmom STK Čakovec, podjelom plaketa i zahvalnica te druženjem i zakuskom nakon službenog dijela.​

Počeci i Legensteinova ostavština

Povijesni dio svečanosti otvorila je stručna savjetnica Muzeja Međimurja Čakovec Ana Šestak, koja je podsjetila da stolnoteniski put u Međimurju počinje 1925. godine, kada su entuzijasti, predvođeni Gezom Legensteinom, donijeli novu igru u Čakovec, te iste godine osnivaju prvu stolnotenisku sekciju u sklopu Čakovečkog športskog kluba. Osim Legensteina u tim su prvim danima igrali Nyiri (pod pseudonimom Ignotus), Habijanec, Kovačić, Remenyi, Majerščak, Singer, Antonović, Sočić i drugi. Godine 1928. u Čakovcu održan je prvi međugradski
stolnoteniski susret u Jugoslaviji između ČŠK-e i Mure iz Murske Sobote. Reprezentacija Jugoslavije prvi je put nastupila na Svjetskom prvenstvu 1929. u Budimpešti, a u njezinom su sastavu kao jedini Hrvati igrali Geza i Elizabeta Legenstein. Geza je igrao u sastavu muške
ekipe, dok je Elizabeta kao jedina ženska reprezentativka nastupala pojedinačno. Bračni par Legenstein igrao je i zajedno, kao mješoviti par, npr. na turniru u Zagrebu 1929. gdje su osvojili prvo mjesto. Nažalost, danas se rjeđe spominje Elizabeta Legenstein, koja je 1930. osvojila naslov prve državne prvakinje u pojedinačnoj konkurenciji na turniru u Murskoj Soboti i tako postala prva službena prvakinja Jugoslavije.
U svoje su vrijeme Legensteini bili prvi reprezentativci i internacionalci, inicijatori niza
turnira, značajno su doprinijeli popularizaciji ovog sporta i stoga cijenjeni stolnotenisači na
razini Hrvatske. Na njihov su poziv gosti Čakovca 1930. godine bili reprezentativci Mađarske,
svjetski prvaci predvođeni Viktorom Barnom, koji su sa ČŠK-om odigrali prvi međugradski
međunarodni susret u Hrvatskoj.

STK Čakovec

Nakon glazbene točke sjajnog glasa mlade Mure Krička i pjesme Daj mi Bože oči sokolove, prikazao se kratki film o STK Čakovec. Predsjednik STK Čakovec Željko Korent se nakon filma koji je probudio emocije i sjećanja obratio svim prisutnim gostima. Uz pozdravni govor i zahvale svim članovima i prijateljima kluba, uručene su priznanja “Zlatni reket”. Njih su dobili Petra Babić Gašpalin, Dario Damjan, Vladimir Rafaić, Marijan Čižmešija, Marijan Cerovec, Danko Šimon, Mario Uršanić i Željko Korent dok su zahvalnice za potporu Klubu dobili Grad Čakovec, Studio Revolution, Studio Obscura, Mura Krička te Mario Uršanić.

Nakon Drugog svjetskog rata

Nakon 2. Svjetskog rata na matrici masovnog sporta (i kulture), težište je dano sportskim aktivnostima u poduzećima, školama i društvima za tjelesni odgoj „Partizan“. Na ostavštini Legensteinovih stolni tenis je bio popularan u cijelom Međimurju. Ekipe su Međimurska trikotaža, Čatex, Komunalna banka, Eldis, Velepromet, Vajda, Jedinstvo, Kotarski narodni odbor Čakovec, Ekonomski tehnikum, Učiteljska škola, Ugostiteljsko poduzeće, II blok i društva za tjelesni odgoj u brojnim mjestima.
Potom su se osnivali samostalni klubovi, među kojima su u Čakovcu primat imali Slavija i Tekstilac, ali i mihovljanska „Mladost“. Dominirali su igrači Pevec, Šinko, Singer, Takač, Breslauer, Horvat, Žarković, braća Žerjav, Gaži, Soldat, Rok, Flac, Döring, Novak, Radek. Sve bolji igrači „Mladosti“ svojom aktivnošću davali su nove impulse i ostalim klubovima. Među prvotimcima bili su Josip i Stjepan Soldat, Josip Döring, Ivan Novak i Ladislav Radek, a početkom 60-ih godina počeli su se i probijati igrači iz druge generacije Franjo Flac, Franjo Mikac, Franjo Radek i nešto mlađi Josip Vidović.

1952 godine stolni tenis se počinje igrati i u Šenkovcu, gdje su pioniri toga sporta bili Stjepan Novak, Vilip Petković, Stjepan Topličanec, Đuro Novak, Đuro Korent i Đuro Sklepić, a šezdesetih godina na scenu stupa nova generacija kojoj su perjanice bili Mihovil Kukovec, Stjepan Pomor, Stjepan Bašek, Josip Bosak i nešto kasnije Hubert Peras, Marijan Zaspan, Milivoj Petković te Josip Janković.
U Čakovcu se gotovo sva aktivnost provodila u Partizanu, probijali su se mladi Božidar Damjan, Marijan Peršak, Miroslav Varga, Igor Gaćeša, Stjepan Malenović, Vlado Žerjav i Miljenko Đukec, te igračice Marija Levak, Biserka Vrbanec i Dragica Marcijuš. Nažalost, većina njih nije se dugo zadržala pa možemo reći da je stolni tenis u Čakovcu počeo stagnirati.
Posebno značajna godina za stolni tenis u Međimurju bila je 1064. Kada je osnovan Općinski stolnoteniski odbor, na čelu sa predsjednikom Dragutinom Magićem i tajnikom Pavlom Flacom. Nešto prije osnovani su novi klubovi u Lopatincu i Strahonincu, a svima je zajednički bio – rad s mladima.
Uslijedili su uspjesi na Otvorenom pionirskom prvenstvu Zagreba, Pojedinačnom pionirskom prvenstvu Zagrebačke regije, Prvenstvu Hrvatske. U sezoni 1970/71. U klubu „Sloboda“ se koncentrirala nadarena generacija koju su predstavljali Damir i Rajko Magić, Rino Megla, Miroslav Kovačević, Branko Janić, Nenad Novak. Postizali su odlične rezultate na republičkim natjecanjima, a dobre su bile i mlade igračice Lopatinca Đurđica Trbuhović, Ljiljana Malašić i Nada Petran, Strahoninčarke Ivanka Jalušić, Dubravka Rušnjak i Ružica Žnidar.
Nakon gotovo potpunog rasula Franjo Mikac i Franjo Bratić ponovno su 1978. Godine oživjeli rad „Slobode“ u Mihovljanu i pokrenuli pionirsku školu, koja je iznjedrila mnoge mlade stolnotenisače. Gotovo puno desetljeće nakon toga, oni će dominirati na prvenstvima Međimurja i postizati odlične rezultate na regionalnim i republičkim natjecanjima.
Dobro se radilo i pod vodstvom Huberta Perasa u Šenkovcu, Kotoribi i Čakovcu, pa je to bilo vrlo plodno razdoblje stvaranja mladih igrača i igračica u Međimurju.
U studenom 1978 osnovan je Stolnoteniski savez Općine Čakovec, predsjednikom je imenovan Pavao Flac. Na skupštini su tada – njemu i Dragutinu Magiću uručene zlatne značke Stolnoteniskog saveza Jugoslavije, a klubovima Čakovec i Sloboda statue. Također Franji Flacu, Franji Mikacu, Dragutinu Magiću i Hubertu Perasu dodijeljene su plakete Stolnoteniskog saveza općine.
Formirane su Hrvatske stolnoteniske lige istok i zapad, a stolni tenis je ostao vrlo dobro zastupljen u Međimurju sa 23 kluba ili sekcija i ukupno 40 ekipa u natjecanju.
Na 35. Otvorenom pionirskom prvenstvu Zagreba je na stolnotenisku scenu stupila mlađa pionirka Sanela Jurinec kao četvrta u pojedinačnoj konkurenciji. Sanela je proglašena najboljom sportašicom Međimurja u 1988 i 1989 godini i taj je naslov zadržavala punih pet godina uzastopno. Bila je jugoslavenska reprezentativka, no nažalost u kvalifikacijama za Olimpijske igre nije uspjela.
Nakon stanke zbog ratnih zbivanja, 7. Ožujka 1996 godine u Putjanama je održana obnoviteljska skupština Međimurskog stolnoteniskog saveza na kojoj je za predsjednika izabran Juraj Cigler.
Mihovljanski stolnoteniski klub mijenja je ime u Čakovečka banka, pa potom u List Međimurje pod čijim je imenom osvajao najviše naslova i bio nagrađen Grbom Grada Čakovca za 1996 godinu. Već iduće godine pridružila im se Sandra Paović koja je od Sanele Jurinec preuzela „Štafetnu palicu“ te 1997. Bila najbolja sportašica Međimurja. Igrala je TOP-12 Europe za juniorke i bila druga, isto kao i Sanela na Seniorskom prvenstvu Hrvatske.
Od 7. Veljače 1999 godine stolni tenis se ponovno počeo igrati u Šenkovcu, a novi početak najavljen je pojedinačnim prvenstvom Općine. U toj sezoni su kadeti Lista Međimurje postigli izvrstan uspjeh na Kinder olimpijadi u Düsseldorfu – Nino Bujan i Karlo Posavec bili su treći. I Sandra Paović je bila treća na TOP-12 Europe za juniorke, dok je Sanela Jurinec osvojila titulu pojedinačne seniorske prvakinje Hrvatske.
Pojavila se još jedna mlada zvijezda – Sunčica Vugrinec iz ČSTK-a koja je bila treća na Kadetskom prvenstu Hrvatske pojedinačno i u paru sa Danijelom Herjavec. U ČSTK stasaju i juniori, koji su treći na Ekipnom prvenstvu Hrvatske. U godinama koje dolaze stolnoteniski uspjesi Međimuraca su uistinu brojni, a igraice i igrači puno rezultatske liste odličnim rezultatima.
Savez 2000 godine počinje voditi Bojan Barić, Sandra Paović je ponovno najbolja sportašica Međimurja, a List Međimurje najbolja ekipa. Sanela Jurinec udana Domjanić osvaja 3. Mjesto na Seniorskom prvenstvu Hrvatske i 2. U ženskim parovima sa Sandrom Paović. Treći su na prvenstvu Hrvatske bili i kadeti, a četvrti juniori Lista Međimurje na državnim prvenstvima, juniorke ŽČSTK-a su osvojile drugo mjesto. Seniorke ČSTK pak su se nakon tri sezone ponovno plasirale u 1. Hrvatsku ligu, u kojoj su seniorke Lista Međimurje druge iza Mladosti.
Rang više u 2.Hrvasku ligu plasirali su se i seniori KOS-Kotoribe.
Na inicijativu Samira Kučevića u Mihovljanu je 2001 osnovan Međimurski Stolnoteniski Centar i u toj sezoni jako dobro radi i STK Šenkovec koji je dobio godišnju nagradu Franjo Punčec za 2002 godinu.
Sezonu 2002/2003 proslavljeno je 50. Godina stolnoteniskog kluba u Mihovljanu, a na ponovljenoj skupštini Međimurskog stolnoteniskog saveza za predsjednika je izabran Tihomir Vidović iz STK Putjana.
U sezoni 2007/2008. Seniori Šenkovca ponovno su prvaci 2. Hrvatske lige istok i ulaze u 1. Ligu, a na skupštini Hrvatskog stolnoteniskog saveza Dražen Korent ulazi u Izvršni odbor kao treći Međimurac u tom tijelu nakon Franje Flaca i Ladislava Jurinca. Korent je krajem 2008 godine postao i predsjednikom Međimurskog stolnoteniskog saveza.
Mladen Vidović je do tog vremena već bio iskusan sudac i 2008. Sudi na Svjetskom prvenstvu u Yokohami, a ispit za međunarodnog suca položila je i Sanja Loparić iz Brezja, bivša igračica Istarske.
Naši stolnotenisači bilježili su mnoge igre za reprezentaciju. Među njima je i Ema Toplek koja je početkom sezone 2010/2011 igrala na kadetkom Srbija Openu.
U Svibnju 2011. Otišao je Pavao Flac, jedna od najpoznatijih stolnoteniskih djelatnika u Međimurju, a nedugo zatim i Antun Horvat, jedan od pionira stolnog tenisa u Kotoribi.
Idućih godina stolni tenis u Međimurju počeo je stagnirati i mali je broj mladih igrača koji se ističu na državnim natjecanjima.
Danas iz Međimurske županije u najvišem stupnju natjecanja SUPERLIGI nastupaju igračice Hodošana, a u 1. Hrvatskoj ligi igraju Mihovljan, MSTC Čakovec, Putjane i Šenkovec.
Superligu su iskusili i sa domaćim dečkima ekipa MSTC Čakovec u sezonu 2021/2022 i u sljedećoj sezoni 2022/2023 ekipe STK Mihovljan također sa domaćim dečkima.
Ponovno raste kvaliteta kod mladih igrača, pa tako Matija Volf i Arien Kovačić bilježe nastupe za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Hrvatske, dok ekipa mlađih juniora Mihovljana u sezoni 2024/2025 osvaja naslov najboljih u Hrvatskoj. Danas uz Mladena Vidovića imamo međunarodnu sutkinju sa zlatnom značkom Međunarodne stolnoteniske federacije, priznanje koje nosi tek 32 najbolja suca na svijetu, a među njima – jedina Hrvatica Bojana Kolarić.
Međimurski stolnoteniski savez redovito organizira Županijska pojedinačna natjecanja, turnire za mlađe dobne skupine i veteranske kategorije, te je pokrenuta Liga Mladi. U tekućoj sezoni u Međimurskim ligama natječu se 63 ekipe.

Riječ predsjednika i zahvale zaslužnima

Predsjednik Međimurskog stolnoteniskog saveza Robert Mikac u svom obraćanju zahvalio je svim generacijama igrača, trenera, sudaca, djelatnika i entuzijasta koji su stolni tenis pretvorili u masovni pokret i jedan od zaštitnih znakova Međimurja. U sklopu svečanosti uručene su zahvalnice pojedincima koje su predložili klubovi, uz kratke priče o njihovom radu u lokalnim sredinama – od organizatora turnira i voditelja škola stolnog tenisa do kroničara i dugogodišnjih igrača međimurskih liga.

Zajedno sa županom Međimurske županije Matijom Posavcem, predsjednik je podijelio priznanja pojedincima koje su predložili klubovi povodom 100 godina igranja stolnog tenisa. Priznanja su dobili Bojana Kolarić, Mladen Vidović, Dražen Radmanić, Ivan Špicar, Radovan Šarić, Juraj Cigler, Zvonimir Turk, Rajko Jagar, Dražen Korent, Dušan Sabolčec, Mladen Trbuhović, Vilko Šercer, Paula Šoštarec, Ivan Pongračić, Josip Repalust i Josip Habijan.

Na svečanosti su uručene nagrade od strane Hrvatskog stolnoteniskog saveza Robertu Mikacu, Franji Mikacu i Franji Flacu za dugogodišnji rad u stolnom tenisu koje je ispred Hrvatskog stolnoteniskog saveza uručio Goran Radanović.

Stolni tenis danas i pogled naprijed

Danas u međimurskim ligama nastupa više od 60 ekipa, a Međimurski stolnoteniski savez organizira županijska prvenstva, turnire za mlade i veterane te Ligu mladih, te kadetske turnire, čime se osigurava stalna prilika za natjecanje i napredak novih generacija. U najvišem stupnju nacionalnih natjecanja nastupaju igračice Hodošana u Superligi te klubovi Mihovljan, MSTC Čakovec, Putjane i Šenkovec u prvoj hrvatskoj ligi, dok se mladi već nameću kroz nastupe za reprezentaciju i naslove prvaka Hrvatske u mlađim kategorijama.

Jubilej 100 godina stoga nije samo prisjećanje na bogatu prošlost, nego i snažna poruka da stolni tenis u Međimurju ima živu sadašnjost i ambicioznu budućnost, u kojoj će nove generacije nastaviti pisati stolnotenisku priču započetu davne 1925. godine.​

Zahvaljujemo svim uzvanicima na dolasku i što su bili dio ove naše svečanosti.

Hvala

Bogata fotogalerija na facebook stranici: